Norme
   

Kooperacija za Razvoj je jedna komponenta italijanske vanjske politike i, kao takva, učestvuje u dostizanje ciljeva Italije na polju mira, međunarodne bezbjednosti, društveno-ekonomskom razvoju i borbi protiv siromaštva. Ona je rođena pedesetih i šezdesetih godina kao serija epizodnih zahvata tehničke i ekonomske pomoći nekim zemljama koje su povezane sa Italijom  prethodnim kolonijalnim odnosima, kao što je to slućaj sa Somalijom, mandatom ONU povjerene administracije.

Osnovne linije vodilje za Italijansku Kooperaciju su:

LINIJE INTERVENCIJE I PRIORITETI

Da bi se definitale inicijative i Zemlje u kojima se želi intervenisati, Italijanska Kooperacija vodi računa o linijama vodiljama i obavezama preuzetim na širem međunarodnom kontekstu (ONU, UE). U smislu prioriteta inicijative se usredsređene u principu na afrički kontinent (Afrika sub-sahara), na Zemlje u kojima su preuzete važne međunarodne obaveze (Afghanistan, Liban) kao i Zemlje sa kojima naša Zemlja ima  duboke istirjske korjene (Južna Amerika, Srednji istok i Mediteran).

U smislu tematskih zona prioritetni sektori su:

ZAKONSKI OKVIR

Zakon br. 49 iz 1987

Koncem šezdesetih godina intervencije Kooperacije vođene su sistemskim odredbama u okviru Zakona br. 38 iz 1979. U toku osamdesetih godina kvantitativni i kvalitativni porast inicijativa za pomoć razvoju u raznim gografskim oblastima dovele su do ukupne prerade sa zakonom koji je trenutno na snazi, br. 49 iz 1987.

Zakon  49/87 definiše prvenstveno ciljeve Kooperacije za razvoj koji osim što predstavlja sastavni dio vanjske politike inspirisan je principia ustanovljenim od ONU, odnosi se na Konvencija di Lomé (1975) i Cotonou (2000) sa Zemljama ACP (Afrika, Karibi, Pacifik).

 Uređenje Kooperacije izvršeno putem stupanja na snagu ovog teksta, predviđa osnivanje Generalne Direkcije za Kooperaciju za Razvoj (DGCS) u okviruMinistarstva Inostranih Poslova Republike Italije, koji obrazuje Tehničke Jedinice za kooperaciju na lokalnom nivou  (UTL) u Zemljama u razvoju kojima se posvećuje Italijanska Kooperacija.

Kao podrška aktivnostima DGCS, zakon je osnovao Centralne tehničke Jedinice kooperacije za razvoj (UTC); one obavljaju zadatke tehničke prirode koji se odnose na faze inidividualizitranja, obučavanja, formulisanja, procjene, vode i kontrole programa, inicijative i intervencije kooperacije kao i aktivnosti studija i istraživanja na polju kooperacije za razvoj.

Zadaci UTL sastoje se u principu od:

  1. izradi i slanju DGCSu izvještaja, podataka i bilo koje informacije koja je korisna za individualizaciju, obučavanje i procjenu inicijativa za kooperaciju koji zahtjevaju financiranja, kao i informacije planava i programa razvoja Zemlje koja se oslanja na kooperaciju za razvoj kao i onu koju promoviraju i izvode druge zemlje ili međunarodne organizacije; 

  2. supervizija i tehnička kontrola inicijativa kooperacije koja je u toku; 

  3. u rješavanju bilo kojeg drugog zadatka koji mora garantovati i dobar ishod inicijativa kooperacije u Zemlji.

Svaka  UTL je rukovođena od strane jednog eksperta UTC, koji odgovara, i u odnosu na upravljane fondovima, šefu diplomatskog predstavništva koji je kompetentan za taj teritorij.
Pravilnik o sprovođenju zakona 49/87 se sadrži u Dpr n. 177 odobren 12 aprila 1988.

Nacrt zakonskog odobrenja za reformu Italijanske Kooperacije 

Potreba da se poboljša operativnost i efikasnost aktivnosti kooperacije doveo je do usvajanja, u aprilu 2007, nacrta zakona za odobrenje koji obavezuje Vladu na interno preuređenje discipline kooperacije za razvoj. U tom smislu, kooperacija nastavlja da postoji kao kvalitativni dio vanjske italijanske politike sa važnom inovacijom i institucijom  Agencija za kooperaciju za razvoj i međunarodnu solidarnost. Ova agencija, kao javna ustanova sa punim kapacitetom i privatnim pravom, treba ostvariti političke smjernice i ciljeve koje je ustanovilo Ministarstvo Vanjskih Poslova i upravljati jedinstvenim fondovima tamo gdje bi trebale ostvariti priliv ekonomskim i financijskim resursima za pomoč javnom razvoju.  To bi omogučilo Agenciji da ima sopstvenu samostalnost buđeta, kao i  uspostaviti norme koje se odnose na sopstvenu organizaciju i funkcionisanje.

Nacrt zakona delegiranja je plod intenzivnih aktivnosti konsultacija i suočavanja vođena također i po onome što izražava civilno društvo (ONG, svijet udruživanja i akademizma, protagonisti decentrirane kooperacije); zbog toga nacrt zakona predlaže valorizaciju i  posebno odnose sa decentriranom kooperacijom između Regija i lokalnoh institucija.
Treba podvući da namjera provođenja reforme Italijanske Kooperacije ne može  proizvesti veče troškove za javne financije i da se financijska sredstva trebaju koristiti u skladu sa principima određenim u sjedištu  OCSE-DAC. Ovi principi predstavljaju linije vodilje za procjenu i metodologije projektovanja i intervencija kooperacije; oni su tumači koji su podrška agencijama kooperacije, ali obrazuju i jedan okvir koristan i za nacionalne organe vlasti koje trebaju izvršiti procjene aktivnosti koje financira međunarodna kooperacija, kao i za javne planove i programe.

Projekat reforme nudi osim toga aktivnosti kooperacije za razvoj bilo da je privilegiran, u skladu sa društvenom normativam, korištenje resursa ili usluga koji su proizvedeni u Zemlji u zonama u kojima se realiziraju zahvati ili oni koje nadležna agencija promovira kao aktivnosti usmjerene da privuku privatne financijske resurse za realizaciju projekata kooperacije i međunarodne solidarnosti.

OSTALI PRAVNI INSTRUMENTI KOOPERACIJE ZA RAZVOJ

Zakon 180/92

Pomoću ovog zakona Italija financira zahvate koji imaju za cilj održavanje mira i međunarodne bezbjednosti i ostvarivanje humanitarnih inicijativa kao i brige o ljudskim pravima. Financiranje se odvija bilo putem direktnog obezbjeđivanje sredstava i usluga, bilo putem širenja doprinosa Međunarodnih Organizacija, stranih zemalja i javnim institucijama kao i privatnicima Italijanima i strancima.

Zakon 212/92

Je financijsko sredstvo za podršku realizacije strukturalnih reformi i inicijativa usmjerenih  da podrže tranziciju ka tržišnoj ekonomiji u zemljama Centralne i Istočne evrope. Cilj ovog zakona je promocija suradnje na privrednom, društvenom, naučnom, tehnološkom i obrazovnom i kulturnom planu  onih zemalja koje budu naznačene od strane Interministerijalnog Komiteta za Ekonomsku Politiku.

Zakon 58/01

Obrazuje Fond za humanitarno deminiranje usmjereno ka realizaciji integriranih programa deminiranja na rizičnim teritorijama. Pomoču ovog zakona Italija je financirala brojne projekte međunarodnih Organizacija. Osim konkretnih aktivnosti deminiranja širokih zona bosanskohercegovačkog teritorija bile su financirani i  projekti na preventivnoj edukaciji o prisustvu mina da bi se smanjio rizik.

Zakon 84/2001

Zahvaljujući Zakonu 180/92 Italija financira projekte koji imaju za cilj održavanje mira i međunarodne bezbjednosti i ostvarivanje humanitarnih inicijativa kao i briga o zaštiti ljudskih prava. Financiranje se odvija bilo putem direktnog obezbjeđivanja sredstava i usluga, bilo širenjem Međunarodnih Organizacija, stranih zemalja i javnim institucijama kao i privatnicima Italijanima i strancima. Ovaj zakon je ustanovio u Predsjedništvu Savjeta Ministara, Komitet za italijansko učešće stabilizaciji, rekonstrukciji i razvoju Balkanskih Zemalja i bavi se definisanjem glavnih linija i strateškim usmjerenjima, kao i prioriritetima po geografskih i sektorijalnihzona, za realizaciju koordinata intervencija kooperacije za razvoj i promocije pomoći poduzećima, koje obavlja  Ministrastvo Inostranih Poslova, Ministarstvo za Spoljnu trgovinu, Regija i lokalnih Organa.    

 



  Verzija za print Verzija za print       Pošalji na mail       Pdf verzija